Anđelko Bilušić

 

I ŠAH I BRIDŽ, ALI I NOGOMET

Nikad nije bio predsjednik, ali je uvijek bio uglednik vinkovačkog Dinama. Anđelko Bilušić, porijeklom iz Dalmatinske zagore, u Vinkovcima je od malih nogu. Prije rata igrao je u subjuniorima Cibalije, a poslije oslobođenja jedan je od prvih članova seniorske momčadi Dinama. Igrao je na mjestu desnog krila i desne spojke, s Turdom, Mravuncem, Pfajferom, Peršom, Mađarcem, Jurkovićem i drugim tada istaknutim vinkovačkim nogometašima.

Bilušić je po završetku studija jedan od ključnih ljudi u vinkovačkoj tvornici za preradu kože “Cibalia”, ekspert svjetskog glasa. A u sportu ? I tu je višestruko zapažen. Najprije kao tehnički referent Dinama ( na tu je dužnost izabran na zahtjev igrača u sezoni 1962/63 ), pa kao podpredsjednik kluba, iznova “tehniko” itd. sve do današnjih dana (napomena radi se o 1982. godini ) kad je član Predsjedništva. U međuvremenu, Bilušić se ističe i kao šahist, te još bolji organizator šahovskih turnira. Uostalom dovoljno je spomenuti da je upravo inž. Anđelko Bilušić, kao dugogodišnji prijatelj nekadašnjeg svjetskog prvaka, a po mnogima i najboljeg šahista svih vremena Roberta Fischera, zaslužan što je ovaj veliki umjetnik za šahovnicom bio stalni gost međunarodnog velemajstorstog turnira u Vinkovcima koji je svojedobno imao ugled kakav danas jedino uživa bugojanski šahovski turnir u našoj zemlji.

Prijateljstvo s Fischerom bilo je toliko snažno (i sad se dopisuju i povremeno susreću) da je Bobby u vrijeme svojih boravaka u Vinkovcima, zahvaljujući Bilučiću postao član nogometne momčadi “Bobby and Old Boys” koja je igrala s odgovarajućim veteranskim sastavima i bilježila sasvim solidne rezultate ( uz Fischera i Bilušića u njoj su igrali Gustav Lechner, Tonko Vukušić, Tomislav Ledić, Ivan Rukavina, Ivan Mandić, Stjepan Peršić i drugi “stari” Dinamovci ).

Bilušić je jedno vrijeme, odnosno nekoliko godina bio direktor tvornice za preradu kože u izgradnji u Madrasu ( Indija ) gdje je kao vrstan stručnjak i poliglot ( govori nekoliko svjetskih jezika ) postao svojevrsni ambasador Jugoslavije. Sve obaveze na radnom mjestu nisu ga., međutim prečile da svakog ponedjeljka šalje telexe u Vinkovce i zanima se za rezultate svoje momčadi i za klupske novosti.

Vratio se nedavno, da bi u međuvremenu bio izabran za savezbog kapetana jugoslavenske bridž reprezenracije. No i to ga nije odvojilo od vinkovačkih nogometaša.

S Miko Blažaninom, Jurjem Rukavinom, Tonkom Vukušićem, Labudom Pelevićem, Vinkom Vukovićem, Antunom Čilićem, Marijanom Nosićem i svima onima kojima je Dinamo na srcu, Anđelko Bilušić nalazi zajednički jezik. to je njegov krug prijatelja, njegovo društvo, to su Vinkovci, to je Dinamo.

                                                                         Napomena: Intervju iz 1982 godine.